U časopisu Journal of the American College of Cardiology objavljeni su rezultati studije ALLEVIATE-HF, kojom se ispitivala učinkovitost implantabilnog LINQ srčanog monitora opremljenog višesenzorskim algoritmom za procjenu rizika od pogoršanja zatajenja srca. Uređaj kontinuirano prikuplja podatke uključujući EKG parametre (srčanu ritmičnost, frekvenciju i njihove varijabilnosti), akcelerometrijske podatke o aktivnosti te bioimpedancijske mjere (volumni status i frekvenciju disanja). Cilj istraživanja bio je utvrditi može li ovakav sustav identificirati bolesnike s povećanim rizikom od pogoršanja zatajenja srca te, u kombinaciji s centralizirano vođenim intervencijama medicinskih sestara i kratkotrajnom četverodnevnom intenzifikacijom diuretske terapije, poboljšati kliničke ishode ambulantnih bolesnika sa zatajenjem srca.

U multicentrično, randomizirano istraživanje uključeno je 711 bolesnika sa zatajenjem srca. Primarni ishod bio je hijerarhijski kompozitni ishod koji je uključivao kardiovaskularnu smrtnost, hospitalizacije zbog zatajenja srca, izvanbolničke događaje povezane sa zatajenjem srca koji su zahtijevali invazivno liječenje, promjene kvalitete života procijenjene KCCQ upitnikom te promjene funkcionalnog kapaciteta procijenjene testom šestominutnog hoda. Sigurnosni ishod uključivao je komplikacije povezane s implantacijom uređaja i samim postupkom praćenja. Rezultati nisu pokazali statistički značajnu korist strategije aktivnog praćenja i intervencija u odnosu na standardnu skrb. Primarni kompozitni ishod nije dosegnuo statističku značajnost (win ratio 0,79; 95 % CI 0,62–1,01; P = 0,064), dok su kardiovaskularna smrt i događaji povezani sa zatajenjem srca bili brojčano nešto češći u intervencijskoj skupini. Nakon korekcije za početne razlike u KCCQ rezultatima između skupina, učinak intervencije ostao je neutralan (win ratio 1,02; 95 % CI 0,80–1,31; P = 0,85). Sigurnosni rezultati bili su povoljni, uz nisku učestalost komplikacija povezanih s implantacijom uređaja i postupkom praćenja, bez novih sigurnosnih signala.

Poznato je da, unatoč značajnom napretku u farmakološkom liječenju, zatajenje srca i dalje je povezano s visokom stopom hospitalizacija, nepovoljnim ishodima te značajnim zdravstvenim i ekonomskim opterećenjem. Stoga postoji interes za razvojem objektivnih alata, poput ispitivanog srčanog monitora, koji bi omogućili ranije prepoznavanje hemodinamskog pogoršanja prije razvoja kliničke dekompenzacije. Ranija istraživanja pokazala su da se suptilne promjene različitih fizioloških parametara mogu pojaviti i mjeriti danima ili tjednima prije kliničkog pogoršanja zatajenja srca. Međutim, takve su promjene multifaktorijalne i njihova interpretacija nije jednoznačna. ALLEVIATE-HF pokazao je da sama identifikacija visokorizičnih bolesnika nije dovoljna za poboljšanje kliničkih ishoda. Zanimljivo je da više od polovice generiranih upozorenja nije rezultiralo terapijskom intervencijom te se nameće pitanje kako prikupljene podatke bolje interpretirati i potom ih učinkovito pretvoriti u klinički korisne intervencije. Zatim, odgovor na generirani alarm ne mora nužno podrazumijevati samo privremenu intenzifikaciju diuretske terapije, kao u ovom istraživanju, već i prilagodbu postojeće ili uvođenje nove terapije prema smjernicama, ili pak dodatnu dijagnostičku obradu. Bitan element predstavlja i vrijeme reakcije na alarm, što se u ovoj studiji pokazalo kao jedno od ograničenja pristupa, budući da je tek manji dio bolesnika pravodobno liječen nakon prvog visokorizičnog upozorenja. Uspješnost sustava daljinskog praćenja stoga ne ovisi isključivo o osjetljivosti i specifičnosti algoritma za detekciju rizika, već i o učinkovitosti primijenjene intervencije i kliničkom odgovoru nakon generiranog alarma. Dodatnu vrijednost ovog istraživanja predstavlja karakterizacija aritmijskog opterećenja u populaciji bolesnika sa zatajenjem srca. Zabilježena je značajna učestalost fibrilacije atrija, bradikardija i ventrikulskih aritmija, koje su bile povezane s povećanim rizikom hospitalizacija i naknadnih intervencija. Međutim, kao i kod procjene rizika od dekompenzacije, sama detekcija aritmija ne dovodi do poboljšanja kliničkih ishoda bez odgovarajuće terapijske intervencije.

ALLEVIATE-HF predstavlja važan neutralan, a strogo gledano i negativan rezultat metodološki kvalitetno provedenog randomiziranog istraživanja. Napredni sustavi digitalnog nadzora i algoritmi procjene rizika kontinuirano se razvijaju, no trenutačno nisu dovoljni za poboljšanje kliničkih ishoda bolesnika sa zatajenjem srca. Buduća istraživanja trebala bi biti usmjerena ne samo na razvoj preciznijih sustava detekcije, nego i na optimizaciju kliničkog odlučivanja i intervencija koje slijede nakon generiranih upozorenja.

Cijeli članak pronađite na poveznici: https://www.jacc.org/doi/10.1016/j.jacc.2026.03.075